Pod začinima podrazumevamo delove
biljki koji se zbog svog sadržaja ukusa ili mirisa koriste u spremanju svih
vrsta hrane kao bi se tim svojstvima jelo "oplemenilo". U tom smislu,
kuhinjska so nije začin. Začini su u srednjevekovnoj Evropi ali još i početkom
novog veka igrali jednako tako značajnu privrednu i političku ulogu kao danas
nafta. Bili su veoma značajni, ali ne samo kao začini, nego i kao sredstvo za konzerviranje, ali i kao podloga za
lekove.
Već u 12. veku su neki lekari pridavali začinima određena lekovita svojstva.Vazno je znati da začini i začinsko bilje ima izuzetno povoljan uticaj na naše zravlje,leči i štiti od raznih bolesti. Danas je najskuplji začin šafran, a slede ga vanila i kardamom.
Već u 12. veku su neki lekari pridavali začinima određena lekovita svojstva.Vazno je znati da začini i začinsko bilje ima izuzetno povoljan uticaj na naše zravlje,leči i štiti od raznih bolesti. Danas je najskuplji začin šafran, a slede ga vanila i kardamom.
Začini i začinsko bilje u kulinarstvu
Kao začin mogu se uporebljavati
semenke, listovi, stabljike i cvetovi biljaka. Začini mogu biti sveži ili sušeni.Upotreba začina i začinskog bilja u kuvanju i
pripremanju hrane ima vrlo dugu istoriju. Začini su se nekad upotrebljavali
kako bi se smanjio miris ne baš sveže hrane ili za popravljanje ukusa, ne baš
ukusne hrane. Danas kada začini i začinsko bilje više nisu toliko skupi, kao
što su nekad bili i kada ih mogu priuštiti svako prosečno domaćinstvo, teško je
uopste zamisliti kuvanje bez njih. Jer, začini i začinsko bilje će svojom
raznolikošću mirisa, ukusa i boja oplemeniti svako jelo i učiniti ga posebnim.
Danas se začini koriste ne za prikrivanje loše hrane, nego za pojačavanje
njenog ukusa i gastronomskog doživljaja i uživanja u hrani. Začini se dodaju
većini slanih jela tokom kuvanja kako bi se obogatio ukus ili pak jednostavno
kao ukras gotovom jelu. I slatkim se jelima takođe mogu dodavati začini i
začinsko bilje poput nane i matičnjaka, lavande, cimeta, vanile, muskatnog
oraha .
Sušene začine delimo na usitnjene, mlevene u
prah i cele. Neki začini imaju u svežem i suvom stanju potpuno različite mirise
i ukuse. npr. sveži i sušeni bosiljak. Sušenih
začina treba uvek manje nego istih u svežem stanju. Kod nekih začinslkih biljka se prave arome razvijaju tek
sušenjem, prvenstveno se ovdje radi o biljkama sa visokim postotkom eteričnih ulja (timijan, majoran i ostalo mediteransko
bilje). Začini ne gube svoje svojstvo tako brzo kao začinsko bilje, narocito
ako su celi (najbolje ih je kupiti cele, te ih samleti pre upotrebe). Kada
kupujete začine nastojte ih pomirisati. Što im je jači miris, to su svežiji. Sušene
začine možemo čuvati oko 6 meseci u dobro zatvorenim staklenim posudama.
Basta začinskog bilja u vašem domu
Najčešće korišćeni začini u kući su origano, vlašac, peršun, ruzmarin, žalfija, menta, bosiljak, mirođija, lovor, nana, majčina dušica, lavanda. Sve ove biljke možete ukomponovati u svoju bašticu u dvorištu ili terasi, a možete ih saditi u saksijama tokom cele godine u vašem domu, sve osim lovora koji je drvo. Začinsko bilje uzgajano kao sobno je uglavnom manje produktivno, ali vam i dalje pružaju mnogo ukusa u svežoj hrani koju pripremate. Da biste posadili začinsko bilje u vašoj kuhinji ili terasi ne trebaju vam ni idealni uslovi niti neka prevelika nega.
Ideja o bašti u kući je zabavna i sasvim moguća, ukoliko postoji veoma svetli prozor, da se začinske trave i biljke gaje upravo u vašoj kuhinji ili na terasi. Stoga najpre rezervišite mali osvetljeni prostor u kući koji ne dobija direktno sunčeve zrake.
Vodite računa da humus uvek bude dovoljno vlažan. Najbolje bi bilo da za zalivanje koristite vodu temperature prostorije. Biljke treba da se obnavljanju najmanje dva puta godišnje, jer je njihov životni vek ograničen. Ne samo da će vam sveži začini uvek biti pri ruci, već će vam i kuća predivno mirisati tokom cele godine.
Нема коментара:
Постави коментар